Jednom kada smo, moji drugari i ja, u školi imali cas biologije pricali smo o raznom drveću. Meni se posebno dopao kesten. Posle škole rešio sam da obidjem jedan stari kesten u komsiluku. Prišao sam mu i čupnuo jedan malecki, zeleni list oblika zvezde. U tom trenutku jedan grub glas je viknuo: “ Auč, to me boli! “ Ja sam pogledao u drvo a na njemu se oslikavao neki čudan lik. Začudjeno sam gledao. Kesten mi je rekao: „Nemoj mi vise, molim te, čupati moju zelenu, zvezdanu kosu.“
„U redu, necu vise „, ,obecao sam.
„Želis li da ti ispricam moju životnu pricu? „, upitao me je on. “ Naravno“, odgovorih, „počnimo „. „Nekada davno dok sam jos bio mladi kesten upoznao sam jednog dečaka tvojih godina. Taj decak se zvao David. Svaki dan je dolazio i česljao me grabuljom, skupljao djubre koje su druga deca bacala oko mene, a kada bi neko pokusao da mi otkine moj listic on bi rekao: “ Nemoj dirati to drvo! Šta ti je ono skrivilo? “ Sve je bilo divno, sve dok Davidovi roditelji nisu odlučili da se odsele u Ameriku.Prolazile su godine a Davida nije bilo. Sada ja mislim da me je on zaboravio, ali se u dubini stabla nadam da će se David vratiti. Došao si ti i tebi sam jedinom ovo ispricao. A sada, Boki, želis li ti da se brineš o meni?“ „Naravno“, rekoh ja i zagrlih Kesten.
Bojan Kurai IV 2